“Entschuldigung, hast Du mal ein Feuerzeug?”/ “Izvini, je l’ imaš upaljač?”
2. August 2011 von Djordje Tomic
Alle Interviews im Überblick / Pregled svih intervjua
Interview mit S. / Intervju sa S.
1. Warum hast Du diesen Ort für das Interview ausgewählt?
Mit diesem Ort verbindet mich eigentlich gutes Bier, gute Musik, gute Kellner und die ganz angenehme Atmosphäre hier in der Kneipe. Als ob ich eigentlich die ganzen Jahre hier in Banja Luka gewartet hätte, dass diese Kneipe eröffnet wird. Es sind auch nicht allzu viele Leute hier, der Garten ist nicht allzu groß, man kann ganz locker sitzen und Bier trinken und kann ungeachtet sein Bier und die Gesellschaft in der man ist genießen.
1. Zašto si izabrao ovo mesto za intervju?
Sa ovim mjestom povezuje me zapravo dobro pivo, dobra muzika, dobri kelneri i veoma prijatna atmosfera ovdje u kafani. Kao da sam, u stvari, sve ove godine ovdje u Banja Luci čekao samo na to da se ova kafana otvori. Ovdje nema previše ljudi, bašta nije prevelika, može se opušteno sjediti i piti pivo, može se uživati u pivu i u društvu sa kojim se sjedi, a da niko ne obraća pažnju na to.
2. Erzähl uns doch von Dir: Wie würdest Du Dich jemandem vorstellen, der Dich gar nicht kennt?
Das ist keine leichte Frage. Es kommt eigentlich spontan. Ich versuche eigentlich durch die Themen, über die ich mit einer Person rede und zu der ich einen Bezug habe eine Person kennen zu lernen. Mit der Zeit bin ich immer direkter geworden als ich es früher war. Ich komme aus Bosnien Herzegowina, deshalb haben mich alle veräppelt während eines Stipendiums. Ich komme aus dem Norden des Landes und wohne in Banja Luka. Ich bin 31 Jahre alt und habe kein Problem damit (Lachen). Bei uns hier im Land gelte ich als nicht mehr allzu jung, fühle mich aber eigentlich viel jünger als meine Umgebung mich wahrscheinlich betrachtet.
2. Ispričaj nam nešto o sebi: Kako bi se predstavio nekome, ko te ne poznaje?
To uopšte nije lako pitanje. Zapravo, to dolazi spontano. U stvari, ja osobu pokušavam da upoznam kroz teme, o kojima razgovaram sa nekom osobom i sa kojom sam u nekom odnosu. Vremenom sam postao direktniji nego što sam bio ranije. Dolazim iz Bosne i Hercegovine, zbog tog predstavljanja su me tokom jedne stipendije svi zafrkavali. Dolazim sa sjevera zemlje i živim u Banja Luci. Imam 31 godinu i nemam nikakav problem sa tim (smeh). Ovdje kod nas baš i ne važim više kao previše mlad, ali se osjećam, u stvari, mnogo mlađi nego što me moje okruženje vjerovatno doživljava.
3. Könntest Du uns über einige Deiner Erinnerungen an die Kindheit erzählen?
Meine Erinnerungen an die frühe Kindheit sind ziemlich gut, also vor dem Krieg natürlich. In Bosnien-Herzegowina dreht sich alles um vor und nach dem Krieg. Ich lebte in einem Stadtteil, der ziemlich kinderfreundlich war. Es gab keine Spielplätze aber die Nachbarschaft machte den Stadtteil aus. Ich hatte Freunde, die ungefähr in meinem Alter waren, mit denen ich ständig gespielt habe. Das war gegenüber auf der anderen Straßenseite in deren Garten und da hatten wir immer irgendwas zu tun. Wir haben uns Spiele ausgedacht. Wir hatten zwar keine Haustiere aber wir hatten freilaufende Katzen, die wir gefüttert haben, z.T. auch angezogen, wahrscheinlich haben wir die Tiere dadurch auch ein bisschen gequält. Aber wir waren sehr spielfreudig und haben uns ziemlich vieles einfallen lassen, was die heutigen Kinder weniger machen aufgrund der ganzen Videospiele. Wir hatten schon Spielzeuge aber wir haben uns auch Spielzeuge selber gebastelt und da spielte natürlich die Kreativität eine ziemlich große Rolle.
3. Možes li nam ispričati neka svoja sećanja na detinjstvo?
Moja sjećanja na rano djetinjstvo su poprilično pozitivna, prije rata, naravno. U BiH je uvijek riječ o prije i poslije rata. Ja sam živio u jednom dijelu grada koji je bio prilično pogodan za djecu. Nije bilo igrališta, ali je komšiluk bio presudan. Imao sam prijatelje koji su bili otprilike mojih godina, sa kojima sam se stalno igrao. To je bilo prekoputa kod njih u bašti i tamo smo uvijek imali nešto da radimo. Izmišljali smo igre. Nismo, doduše, imali kućne ljubimce, ali imali smo ulične mačke koje smo hranili, a dijelom i oblačili, verovatno smo ih time malo i mučili. Ali bili smo jako razigrani i izmišljali smo mnoge stvari, što današnja djeca mnogo manje rade usljed svih tih video-igrica. I mi smo imali igračke, ali smo svoje igračke i sami pravili, a tu je naravno kreativnost igrala jednu prilično važnu ulogu.
4. Was waren die einschneidensten Erlebnisse in Deinem Leben?
Einschneidend war natürlich der Krieg, die ganze Doktrin, die ganze gesellschaftliche Idee im ehemaligen Jugoslawien gab es auf einmal nicht mehr. Wir waren alle Genossen, Brüderlichkeit und Einheit, ja, ja, auch als Kinder, ich war Titos Pionier. Und auf einmal ist das alles schlecht, was bis gestern gut war. Und auch der Krieg an sich war natürlich sehr einschneidend weil man sehr begrenzt war, was die Bewegungsfreiheit betrifft. Nicht im Sinne, dass man nicht mehr reisen darf, sondern auch, dass man sich überhaupt weniger bewegt auf der Straße, weil man nicht blöd angesprochen werden will von irgendwelchen Soldaten, die besoffen zurück kommen vom Kriegsfeld nach ein paar Monaten. Und natürlich kein Strom, kein Wasser, weniger zu essen, man kann sich weniger leisten.
Dann aber auch die Flucht nach Deutschland, das Leben in Deutschland hat mich auch sehr geprägt. Da habe ich zwar nicht eine andere Welt kennen gelernt, wir haben uns eigentlich nicht allzu sehr von Deutschland unterschieden, im Sinne der Mentalität, ganz grob gesagt. Man hatte ähnliche Angewohnheiten im Leben. Aber die Gesellschaft in Deutschland war und ist offener, da hat man ziemlich viel lernen können. Das Multikulturelle hat mich geprägt, weil ich nicht nur Deutsche und die deutsche Sprache kennen gelernt habe, sondern auch andere Nationalitäten, was man in EX-Jugoslawien im Urlaub machen konnte, da konnte man englische oder deutsche Kinder kennen lernen. Aber in Deutschland, in dem Lebensabschnitt zwischen 13 und 17, da lernt man Leute auf eine andere Art und Weise kennen und da nimmt man ziemlich Vieles mit.
Und natürlich noch meine Freundin, die ich 2000 kennen gelernt habe und zwar ganz spontan: „Entschuldigung hast Du mal ein Feuerzeug?“, und das war keine Anmache, das war wirklich so, ich hatte kein Feuerzeug. Und das Datum kann ich mir auch merken, natürlich, es war der 1.7.2000, dieses Datum kann man sich sehr leicht merken, weil bei uns immer die Aufnahmeprüfungen für die Uni stattfinden am 1.7. Und dann natürlich die ganze Beziehung die wir aufgebaut haben mit der Zeit, das war und ist einer der prägsamsten Abschnitte meines Lebens.
Und noch etwas für mich auch sehr Wichtiges, aber überhaupt nicht so wichtig (wie die Freundin), war das Stipendium in Berlin, wo ich sehr viele Leute kennen gelernt habe, die z.T. auch meine sehr guten Freunde wurden und zu denen ich weiterhin viel Kontakt habe. Es handelt sich nicht nur um Menschen aus verschiedenen Kulturen, da lernt man ziemlich viel. Auch wenn man noch so wenige Vorurteile hat, diese Vorurteile wurden in meinem Fall noch weniger.
4. Koji su bili prelomni događaji u tvom životu?
Odlučujuć je bio naravno rat, cijela ta doktrina, cijele društvene ideje u bivšoj Jugoslaviji odjednom nije više bilo. Mi smo svi bili drugovi, pa bratstvo i jedinstvo, da, da, čak i kao djeca, ja sam bio Titov pionir. I odjednom je sve to loše što je do juče bilo dobro. A i sam rat je naravno bio preloman, jer smo bili jako ograničeni u pogledu slobode kretanja. Ne samo u smislu da se nije više smijelo putovati, nego i da se generalno malo kretalo po ulici, jer niko nije htio da mu se obrate nekakvi vojnici, koji se nakon par mjeseci pijani vraćaju sa bojnog polja. I naravno, nije bilo struje, nije bilo vode, manje hrane, manje se moglo priuštiti.
Ali i bijeg za Njemačku, život u Njemačkoj je takođe uticao na mene. Tamo, doduše, nisam upoznao neki drugačiji svijet, nismo se zapravo previše razlikovali od Njemačke, u smislu mentaliteta, sasvim grubo rečeno. Imali smo slične životne navike. Ali društvo u Njemačkoj je bilo i ostalo otvorenije, tu se poprilično mnogo moglo naučiti. Multikulturalnost je uticala na mene, jer nisam upoznao samo Nijemce i njemački jezik, već i druge nacionalnosti, što se u bivšoj Jugoslaviji moglo desiti na ljetovanju, tu su se mogla upoznati engleska ili njemačka deca. Ali u Njemačkoj, u uzrastu između 13 i 17 godina, ljudi se upoznaju na jedan drugačiji način i tu se prilično mnogo toga pokupi.
I naravno moja djevojka koju sam upoznao 2000. godine i to sasvim spontano: „Izvini, je l‘ imaš upaljač“ i to nije bilo nabacivanje, to je stvarno bilo tako, nisam imao upaljač. A i datum sam mogao zapamtiti, naravno, bio je to 1.7.2000., ovaj datum se može jako lako zapamtiti, jer se kod nas prijemni ispiti na fakultetu uvek održavaju 1.7.. I onda, naravno, cijela veza, koju smo vremenom izgradili, to je bio i ostao jedan od najupečatljivijih dijelova mog života.
I još nešto za mene takođe vrlo važno, ali nimalo toliko važno (kao moja djevojka), bila je stipendija u Berlinu gdje sam upoznao veoma mnogo ljudi, koju su dijelom postali i moji vrlo dobri prijatelji i sa kojima sam i dalje u kontaktu. Ne radi se samo o ljudima iz različitih kultura, a tu se poprilično mnogo nauči. Bez obzira na to koliko malo predrasuda neko ima, te predrasude su se u mom slučaju još više smanjile.
5. Wo stehst Du heute? Was sind die wichtigsten Sachen, die Dich zurzeit beschäftigen?
Die wichtigste Sache, die mich momentan beschäftigt, weil sie sehr naheliegend ist: Urlaub von meiner Freundin und mir. Ich kann diese Urlaubstage überhaupt nicht erwarten, weil wir was Neues entdecken möchten. Tickets kaufen, Krankenversicherung abschließen und es uns natürlich gut gehen lassen in diesen 22 Tagen. Und im Moment beschäftigen mich die Gedanken zur Zukunft.
5. Gde stojiš danas? Koje su najbitnije stvari koje te trenutno zanimaju?
Najvažnija stvar koja me trenutno zanima, jer je veoma blizu je: odmor na koji idemo moja djevojka i ja. Te dane odmora skoro da ne mogu da dočekam, jer želimo da otkrijemo nove stvari. Kupiti karte, nabaviti zdravstveno osiguranje, i naravno uživati tokom ta 22 dana. A trenutno se bavim i razmišljanjem o budućnosti.
6. Wie sieht Dein Alltag aus – Arbeit, Freunde, etc.?
Ich arbeite montags bis freitags, ganz normal, 40 Stunden die Woche, klingt ziemlich langweilig, ist es aber nicht. Ich habe eine ziemlich gute Arbeit, die mich sehr zufrieden stellt. Danach gehe ich heim oder in die Kneipe mit meiner Freundin oder Freunden. Dann mache ich ein bisschen Training, damit ich auch ein bisschen fit bleibe, weil ich ständig im Büro hocke. Und übers Wochenende versuchen wir zu verreisen. Egal wo, egal wie, Hauptsache verreisen und Freunde besuchen, weil wir ziemlich viele Leute haben, die wir gerne haben und mit denen möchten wir zusammen sein. Also, wir sind eigentlich nicht mit der Stadt verbunden, in der wir leben, sondern wir sind mit den Menschen verbunden, die irgendwo in der Welt sind. Und natürlich in der Nacht ausgehen und im Sommer so viele Festivals wie möglich besuchen.
6. Kako izgleda tvoj svakodnevni život – na primer posao, prijatelji?
Radim od ponedjeljka do petka, sasvim normalno, 40 sati nedjeljno, zvuči prilično dosadno, ali u stvari nije. Imam poprilično dobar posao, kojim sam vrlo zadovoljan. Poslije posla idem kući ili u kafanu sa djevojkom ili prijateljima. Onda malo i treniram, da bih malo ostao u formi, pošto stalno čučim u birou. A preko vikenda se trudimo da otputujemo. Bilo kuda, bilo kako, važno je samo da otputujemo i posjetimo prijatelje, jer imamo mnogo ljudi koji su nam dragi i sa njima bismo željeli da budemo zajedno. Nismo zapravo vezani za grad u kome živimo, već za ljude, koji su negdje po svijetu. I naravno noću izlazimo, a preko ljeta se trudimo da posjetimo što više festivala.
7. Wie geht’s bei Dir weiter? Könntest Du uns über Deine Pläne erzählen?
Ich habe schon Pläne, aber die hängen nicht nur von mir ab. Es ist fragwürdig, wie und ob diese Pläne realisiert werden können, das ist halt Zukunft, da kann man überhaupt nicht voraus blicken. Meine Pläne sind: zuerst mit meiner Freundin zusammen zu ziehen, sei es hier im Lande oder irgendwo anders im Ausland. Ich bin eigentlich offen für verschiedene Angebote und auch meine Selbstinitiativen, was die Arbeit oder ein Studium im Ausland anbelangt. Ich arbeite seit fast 6 Jahren in demselben Job und ich denke, dass ich mich durch ein Leben im Ausland geistig weiter entwickeln könnte und durch eine neue Arbeit oder ein Postgraduiertenstudium etwas Neues lernen könnte. Hauptsache Ausland, eigentlich würde ich innerhalb Bosnien und Herzegowinas nicht gerne umziehen, aber in das zivilisierte Ausland auf jeden Fall und natürlich zusammen mit meiner Freundin, also nicht so alleine, und natürlich auch dorthin wo ich auch Freunde habe.
7. A dalje? Da li bi mogao da nam ispričaš nešto o tvojim planovima za budućnost?
Ja itekako imam planove, ali oni ne zavise samo od mene. Pitanje je kako i da li ovi planovi mogu da se ostvare, to je, eto, budućnost, tu se uopšte ne može ništa predvidjeti. Moji planovi su: prvo useliti u zajednički stan sa mojom djevojkom, bez obzira da li ovdje u zemlji ili negdje drugdje u inostranstvu. U stvari, ja sam otvoren za različite ponude i svoje vlastite inicijative, kad je riječ o poslu ili o studiju u inostranstvu. Radim već skoro šest godina na istom poslu i mislim da bih se kroz život u inostranstvu mogao duhovno dalje razviti i da bih na nekom novom poslu ili na nekom postdiplomskom studiju mogao naučiti nešto novo. Važno je da bude inostranstvo, unutar Bosne i Hercegovine se u stvari ne bih rado selio, ali u civilizovano inozemstvo svakako i, naravno, sa svojom djevojkom, dakle ne onako, sam, i naravno tamo, gdje imam prijatelje.
8. Wie siehst Du Dich in zehn Jahren?
Ob es klappt oder nicht, in 10 Jahren sehe ich mich irgendwo in einer europäischen Behörde, in der ich eine ziemlich dynamische Arbeit verrichten würde. Es müsste etwas mit internationalen Beziehungen oder internationaler Kommunikation oder mit Völkerverständigung zu tun haben. Europäische Behörde deshalb, weil man natürlich versuchen kann, in seinem Leben in seinem Mikrokosmos etwas zu verändern. Aber wenn man in einer Behörde arbeitet, dann hat man die Gelegenheit, so weit es natürlich die Vorgesetzten erlauben, etwas auf einem höheren Niveau zu bewegen. So sehe ich mich eigentlich in der Zukunft, wenn Gott es will und ich mich anstrenge (Lachen).
8. Kako sebe vidiš za deset godina?
Bez obzira na to da li će to uspjeti ili ne, za 10 godina sebe vidim negdje u nekoj evropskoj instituciji, u kojoj bih obavljao neki prilično dinamičan posao. Moralo bi imati veze sa međunarodnim odnosima ili međunarodnom komunikacijom ili sa sporazumijevanjem između naroda. Europska institucija zato, jer čovjek, naravno, u svom životu može da pokušava da nešto promijeni u svom mikrokosmosu. Ali kad radiš u jednoj instituciji, onda imaš prilike, onoliko, koliko ti to, naravno, dozvole nadređeni, da pokreneš nešto na jednoj višoj razini. Tako ja sebe vidim u budućnosti, ako Bog da i ako se ja potrudim (smeh).
9. Gibt es sonst noch etwas Wichtiges, was Du uns von Dir erzählen möchtest?
Ich wünsche Frieden in der Welt, ich möchte jetzt nicht wie Miss Universum oder so klingen, aber ich wünschte mir weniger Faschotum und Nazitum in der Welt und mehr Vertrauen in Menschen, das wünsche ich mir.
9. Ima li još nešto važno, što bi voleo da nam ispričaš o sebi?
Želim mir na svetu, ne želim sad da zvučim kao Mis Univerzum ili slično, ali želio bih da ima manje fašova i nacizma na svijetu, a više povjerenja u ljude, to želim.
10. Gibt es ansonsten etwas, was Du von uns erfahren möchtest?
Wir kennen uns schon, daher wüsste ich nicht, was ich fragen sollte. Habt ihr uns lieb? (Lachen) Ich habe keine Frage, ich würde euch eigentlich nur das Beste wünschen, aber das wisst ihr sowieso, ich würde euch nur das Beste wünschen, überall, egal wo ihr seid.
10. Ima li, osim toga, još nešto, što bi voleo saznati od nas?
Mi se već znamo, tako da ne znam šta bih pitao. Da li nas volite? (smeh) Nemam pitanja, zapravo bih samo da poželim sve najbolje, ali vi to ionako znate, ja bih vam poželio samo najbolje, gdje god da ste.
(Das Interview wurde auf Deutsch geführt / Intervju je vođen na nemačkom)
zum nächsten Interview / Ka sledećem intervjuu




In der aktuellen Le Monde Diplomatique gibt es einen interessanten Artikel über Jugo-Nostalgie und Jugosphäre von Jean-Arnault Dérens (www.monde-diplomatique.de/pm/2011/08/12.mondeText.artikel,a0039.idx,13 oder en Francais http://www.monde-diplomatique.fr/2011/08/DERENS/20853):
Mickey Mouse, Coca Cola und Sozialismus! Und alle so yeah!
Danke für den Tipp und den Link. lg vom admin